Danas sam frustrirana, zapravo frustrirana sam još od jučer. Bila sam u nabavci hrane jer mi je frižider izgledao "muško" (čitaj: ničega unutra). Obično nemam problem sa mirisima iz pekare, čokoladama, keksima i sličnim industrijskim mamcima ali jučer mi je valjda bio takav dan. 

I kada pomislimo da dovoljno radimo na sebi, shvatimo da to uopče nije tako!

Zbog moga načina života koji se sastoji od meditacija, molitvi, joge i svega ostalog što podrazumjeva osobni mir znam se zaustaviti na trenutak i znam kako se boriti protiv negativnih misli...

ALI, opet dođu trenutci kada ne znam izaći na kraj sama sa sobom, kao jučer u dućanu. U glavi mi je bio potpuni košmar i osjećala sam se kao da se nadglasavam sa djetetom koje uporno želi kinder jaje. 

Moramo naučiti zastati na trenutak

Kada me obuzme negativa volim biti sama. To je najbolji način da se saberem. Pripremila sam si pjenušavu kupku i opustila se uz laganu svjetlos svjećica.

Vratila sam film na sam početak i secirala ove godine koje živim sa Kronom. 

Izazov ne može podnjeti onaj koji ti misliš da jesi, no onaj koji uistinu jesi to može i hoće.

Shvatila sam da sam jaka i da ja to mogu. Mnogo sam naučila i napredovala. Ova moja situacija samo me je natjerala da se još više borim za sebe. I dobro mi ide! 

Sve ima svoje zašto, pa tako i moj Kron. Što vrijeme više odmiče svjesnija sam vrlo jednostavne životne mudrosti: kada ti život ponudi limun, zatraži tequilu i sol!